Rođen 1959. u Bjelovaru od hecegovačkih doseljenika, kao mali odlazi u Zagreb i otkriva NK Dinamo, no, nakon neuspješnog pokušaja da zaigra za voljeni klub i uspješnog pokušaja prodaje kokica i kikirikija, odlučuje otići u poslovne vode. Kako je počeo rat u državi, tako se Zdravko počeo uspinjati poznatim modelom privatizacije. Izvlači novac iz tvrtki i tobože ga stavlja u NK Dinamo. General Franjo Tuđman ga protjeruje iz kluba, te se on uhljebljue u NK Osijeku, Segesti, Sesvetama. No, odlaskom generala, vraća se u NK Dinamo, vraća i tjera Miroslava Ćiru Blaževića, počinje karijeru nakupca, prekupca i švercera... nogometaša. I tad ga je krenulo. Unatoč nizu kršenja zakona, sukoba interesa, robovlasništva nad djecom, privatizacijskih akrobacija, utaja poreza, postaje najomiljeniji sugovornik svih medija (proklinje ih, vrijeđa, omalovažava, psuje, prijeti, al' svejedno ga vole) iako je zainteresiranost nad spomenutim likom kod normalne populacije, najblaže rečeno, upitna. Poznat i kao ˝Velika Glava˝. Kontrolira pola korumpirane države Hrvatske i nabavlja trofeje kako mu se koji svidi ( a u glavnom mu se svi sviđaju). Poznat je i po tome što obožava navijačke pjesme bivšeg najljućeg rivala iz Splita, ali isto tako obožava i Torcidu, navijačku grupu bivšeg najljućeg protivnika. Voli javno jebavat majku svima jer kako on kaže:˝meni nitko ništa ne može˝ i "ajmooooooo!". Ima mali milijun certifikata za ludnicu, ali nitko ne zna zašto još nije tamo...(boje se da bi i tamo napravio cirkus?!). U slobodno vrijeme radi striptiz po aerodromima i daje bogate napojnice ciganima koji mu sviraju. Hrani se medijskim konferencijama u 13.00 sati.